Vijesti: Lopare na udaru vode i klizišta (Četvrtak, 07 avgust 2014 00:00)
Vijesti: Lopare: Meci brži od pomirenja (Srijeda, 06 avgust 2014 00:00)
Vijesti: Zatvara se Nova banka u Loparama (Petak, 20 septembar 2013 09:58)
Vijesti: Primjer uspješnog investiranja porodice iz dijaspore u rodni kraj (Četvrtak, 15 avgust 2013 12:16)
Vijesti: Otkriveni lopovi iz Lopara, ukrali nakit vrijedan 100.000 KM (Srijeda, 17 jul 2013 10:03)
Vijesti: Kazna zbog pisanja na Fejsbuku (Ponedeljak, 10 jun 2013 11:24)
Vijesti: Priboj: Duševno oboljela unuka nožem ubila djeda (Ponedeljak, 01 april 2013 22:17)
Vijesti: Poziv Udruženja Majevičana na akciju za obnovu škola (Utorak, 19 februar 2013 01:03)
Vijesti: Rodna gruda najbliža srcu (Četvrtak, 14 februar 2013 00:26)
Vijesti: U Loparama oduzeta municija (Srijeda, 06 februar 2013 16:04)

Lopare na udaru vode i klizišta

LOPARE - Nabujale rječice za samo nekoliko sati poplavile su kuće, podrumske prostorije u gradu…

Lopare na udaru vode i klizišta Lopare na udaru vode i klizišta

Lopare: Meci brži od pomirenja

LOPARE - Nenad Todorović (60), iz sela Piperi kod Lopara, osumnjičen je da je, u…

Lopare: Meci brži od pomirenja Lopare: Meci brži od pomirenja

Zatvara se Nova banka u Loparama

Povodom zatvaranja Izdvojenog šaltera Nove banke u Loparama, menadžment banke je izdao zvanično saopštenje:

Zatvara se Nova banka u Loparama Zatvara se Nova banka u Loparama

Primjer uspješnog investiranja porodice iz dijaspore u rodni kraj

Porodica Maksimović porijeklom iz Pipera, podstaknuta pozitivnim iskustvom rada u oblasti gerijatrije i usluga pomoći…

Primjer uspješnog investiranja porodice iz dijaspore u rodni kraj Primjer uspješnog investiranja porodice iz dijaspore u rodni kraj

Otkriveni lopovi iz Lopara, ukrali nakit vrijedan 100.000 KM

Policija u Loparama otkrila je dvojicu muškaraca, nastanjenih u Bijeljini, koji su 18. aprila od…

Otkriveni lopovi iz Lopara, ukrali nakit vrijedan 100.000 KM Otkriveni lopovi iz Lopara, ukrali nakit vrijedan 100.000 KM

Kazna zbog pisanja na Fejsbuku

LOPARE - Zbog iznošenja neistina na Fejsbuku, Loparčanin Đoko Sedlarević moraće da plati po 500…

Kazna zbog pisanja na Fejsbuku Kazna zbog pisanja na Fejsbuku

Priboj: Duševno oboljela unuka nožem ubila djeda

LOPARE - Djevojka B.R /30/ iz Priboja kod Lopara ubila je nožem svog djeda M.R.…

Priboj: Duševno oboljela unuka nožem ubila djeda Priboj: Duševno oboljela unuka nožem ubila djeda

Stranac Majevički

Ko je i kakav je čovjek, odnosno ko su i kakvi su ljudi koji se mogu podvesti pod ovaj naslov?
Bilo bi preopširno da opsisujem moguće tipove ljudi koji se mogu nazvati strancima majevičkim, ali moram da naglasim da ih ima svih starosnih dobi i uzrasta i da žive na svim kontinentima osim Antartika (ako nije neki i tamo zalutao kao član neke ekspedicije). Zajedničko im je da su ponikli na Majevici i rasijani po svijetu vjetrovima koji odnose ljude, a donose prazninu kako u srcima onih ostaju tako i u srcima onih koji odlaze. Jedan takav vjetar, ne sjećam se tog vremena imao sam tek dvije godine, je odnio i mog oca na krajnji sjever Njemačke. Pamtim tek onu godinu kada se pojavio kao stranac u mom životu i poremetio svojim prisustvom ustaljeni red  koji je do tada vladao. Shvatio je brzo da ga se pomalo plašim i da ne umijem da mu se radujem, kao što većina djece gastarbajtera nisu naučili da se raduju roditeljima koji se vraćaju iz pečalbe, jer im je nametnuto da se raduju poklonima koje će dobiti.

Bio je to početak kraja idiličnog siromaštava u kome je živjela većina stanovnika našeg rodnog kraja, osim par činovničkih porodica koje su postojale u Loparama. Bio je to početak vremena u kome ćemo stasati polako se pretvarajući u konzumente koji će usvojiti tudje običaje zaboravljajući polako svoje kako one svakodnevne tako i one koji su nam pomogli da ostanemo ono što jesmo uprkos vijekovnom ropstvu.
Dakle, prvi čovjek u mom životu koji se mogao nazvati strancem majevičkim bio je moj otac, jedan od miliona u armiji gastarbajtera koji su izgradjivali posleratnu Njemačku i jedan od onih koji su medju prvima upakovali par  krpica i otišli u nepoznato da svojoj porodici obezbjede pristojan život i mogućnost da kao on ne odlaze u pečalbu.

Posle njega otišli su i ostali znani i neznani i stigli do najudaljenijh tačaka na kugli zemaljskoj, a mi smo rasli u ubjedjenju da nikada nećemo morati da krećemo njihovim stopama jer nam je omogućeno da se školujemo i odrastemo uhranjeni, za razliku od naših roditelja koji su do početka šesdesetih pa i sedamdesetih godina prošlog vijeka bili hronično neuhranjeni (ne izmišljam, dobio sam ovaj podatak iz arhiva, a glasi da je najčešći uzrok bolesti kod nas bila neuhranjenost).
Stasali smo u onakve ljude u kakve smo mogli da stasamo u vremenu u kome smo živjeli. Odgajali su nas na jednoj strani djedovi i bake, dobronamjerni i nježni, ali zbunjeni vremenom u kome žive, a na drugoj strani sistem koji je nametao da je sve što je staro, tradicionalno, vjersko i nacionalno, automatski ružno i zaostalo, a da su države u kojima rade naši roditelji i srodnici trule i pokvarene.
Odrastali smo uvjereni da nećemo morati da odemo u te trule države iz kojih dobijamo skupe poklone iako je tamo sve ružno i trulo, ali smo se ubrzo uvjerili da ćemo morati i sami u pečalbu pošto je država u kojoj smo živjeli bila osudjena na smrt iako to mi nismo htjeli da prihvatimo niti mogli da razumijemo. Ipak, shvatili smo da moramo da odemo, tako se broj stranaca povećao.
Postali smo ona vrsta ljudi kojoj smo se du juče podsmijevali, iako smo im često zavidjeli, pa smo ih nazivali; Jugošavabama, Jugovićima, gastarbajterima ili jednostavno strancima.

Država se raspala, umrla u agoniji, a njeni poslednji smrtni trzaji, grčevi u kojima je umirala odnijeli su stotine hiljada života i stvorili još veći jaz izmedju onih koji su otišli i onih koji su ostali. Za razliku od ranijih vremena kada su odlazili oni koji su morali da odu, došao je trenutak da u našem zavičaju ostanu oni koji ne mogu ili nemaju gdje da odu.

Još uvijek se oni koji su otišli nazivaju; Jugošavabama, Jugovićima, gastarbajterima, ali sad najčešče stranicima i kako vrijeme prolazi terimi kao što su Jugošvabo, Jugović i gastarbajter polako nestaju i stranac zauzima njihovo mjesto. Stranac, čovjek koji je stranac u zemlji u kojoj živi pa i onda kada se tamo rodio ili su mu se čak i roditelji rodili, stranac je i na Majevici i onda kada je u pečalbu otišao kao odrastao čovjek. Stranac je u vlastitoj porodici, stari roditelji ga gledaju sumnjičavao i vrebaju na svaku tudju riječ koju je usvojio, pa ga nijemim pogledima kore što je jezik pokvario. Stranac je medju rodjacima koji ne umiju da se raduju njegovom dolasku ako on nije propraćen poklonima. Stranac je kad kupuje ili ode u kafanu da nešto popije jer svi trljaju ruke u nadi da će se ponašati kao ovca kojoj je runo otežalo pa je vrijeme da dodje neko da ga runa oslobodi.

Godinama lupam glavu kako da spojim dvije polovine iste jabuke. Kao jabuku vidim moj narod, one koji su ostali kao jednu polovinu, a one koji su otišli kao drugu polovinu jabuke, ali ne nalazim riješenje jer su ove dvije polovine nastavile da se razvijaju nakon presijecenja pa više ne mogu da se spoje na mjestu gdje su presječene jer svaki put kad pokušam da ih približim pojavi se riječ; stranac i pokvari mi sve zamisli.

Iznenada prošle godine sam umjesto te riječi sa kojom se na žalost već identifikovao čuo riječ koja se niotkuda pojavila, a koja opisuje sve nas koji smo otišli. Neko je, umjesto; stranci za nas rekao; NAŠI: Odjednom, istina stidljivo i još uvijek rijetko; naši zamjenjuju strance. Iako se riječ stranac čvrsto usidrila u umovima kako onih koji su ostali, tako i onih koji su otišli, postoji nada da će se izraz NAŠI izboriti za svoje mjesto i da ćemo umjesto da budemo tudji ostati svoji.

26.12.2011
Miodrag Lukić

 

Dodaj komentar

Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove urednika Lopare Online portala.

Sigurnosni kod
Osveži